Dijete i lutka

Od svih grana scenske umjetnosti lutkarstvo je najpogodnije za prikazivanje bajki, fantastike ili čudesnih prizora, pa je stoga lutka izrazito važna za djetetov razvoj. U lutkarskoj igri ravnopravno razgovaraju dijete i njegova lopta, vjeverica i zeko, mjesec i zvijezde… Igre s lutkama u dječjem vrtiću najčešće su spontane, slobodne i stvaralačke.

Lutka se javlja kao zamjena živih bića s kojima dijete u igri manipulira kako želi i najčešće kako ne može u stvarnosti. Ona pokreće djetetov misaoni i emocionalni svijet te razvija maštu. Igre lutkom uvelike pridonose razvoju govora kao i socijalizaciji, potištena i pretjerano sramežljiva djeca postaju hrabrija, važnija i slobodnija. Kod mlađe djece dominantna je motorička komponenta, dijete lupa, prevrće ili rasteže lutku te je ona u središtu njegove igre. Dok se kod starije djece u igri sa scenskom lutkom smanjuje motorička aktivnost. Logički se osmišljava pokret lutke te se integriraju vlastita iskustva, doživljaji i znanja.

Lutke nastaju od različitih prirodnih materijala, a samu izradu također možemo prepustiti djeci te na taj način potaknuti njihovu likovnu aktivnost. Najpogodnije scenske lutke za igru djece su lutke na štapu, ginjoli lutke, kazališne lutke sjene, lutke na prstima, plošne lutke te marionete u najjednostavnijoj formi. Lutka namijenjena igri predškolske djece ne smije biti preteška ni prevelika i mora imati jednostavne pokrete. Scenski prostor u dječjem vrtiću je jednostavan i prilagođen djeci, npr. pokretan paravan prilagođen visini djece. U odgojnoj skupini koja njeguje igre sa scenskom lutkom odgojitelj stvara uvjete za igru, motivira razgovorom, plesom, zagonetkama ili vlastitom igrom tj. izvođenjem kratke lutkarske improvizacije. Igre lutkama odišu djetetovom emocionalnošću te emocije mogu biti direktan izvor motivacije.

Lutka je snažno sredstvo koje razvija kod djece smisao za uzajamnost, solidarnost, pravednost i suradnju. Svako dijete ima svoju najdražu lutku koju je potrebno shvatiti kao važan dio djetetovog života. Osim što lutka djeluje na razvoj pozitivne slike o sebi kod djeteta, može izrazito pomoći roditeljima/odgojiteljima u otkrivanju raznih emocija. Pomoću nje ulazimo u unutarnji svijet djeteta i zato je važno uvesti je u svakodnevnu komunikaciju i igru. Kada su sretni dajmo im na važnosti tako što ćemo u igru spontano uključiti i njihovu lutku i na taj način im pokazati da je njihova lutka bitna i za nas,ne samo za njih, isto tako kada su potišteni ili tužni lutka nam pomaže da se dijete lakše otvori, otkrije svoj problem i uzrok bijesa, tuge, tijeskobe… S obzirom da se dijete često lakše povjerava lutki nego odraslima, jer je doživljava kao živo biće, odrasli umjesto standardiziranih i tmurnih upita: „Što ti je? Što se dogodilo? Zašto si ljut?“, prilaze djetetu s lutkom koja započinje razgovor i koja će kod djeteta smanjiti otpor koji je prouzrokovala negativna emocija. Igrajmo se lutkama, posvetimo im malo pažnje jer one će nam vratiti puno više.

Napisala:
Anđela Tokić, odgojiteljica