Dijete i priroda

Boravak u prirodi neophodan je za djetetov zdrav razvoj. To podrazumijeva slobodnu igru i istraživanje uz minimum intervencije odraslih. Odlazak u šetnju, vožnja biciklom i igranje u parku također je ne manje vrijedna svakodnevna aktivnost djeteta, no kada govorimo o boravku u prirodi nužno je osvijestiti važnost povremenog doživljaja istinske, gotovo netaknute zelene oaze, kao izvora mentalnog, tjelesnog i socio-emotivnog razvoja. Djeca od rođenja imaju sve manje prilika za nesputanu i neorganiziranu(od strane odraslih) igru u potpuno prirodnom okruženju, bez umjetnih poticaja koji imaju zadatak zabaviti i programirati djecu, a zapravo ometaju njihov intimni odnos s prirodom. Stoga je kasnije nezainteresiranost za boravak u prirodi, dosađivanje, pa čak i gađenje znak otuđivanja od prirode i sebe samih, a dolazi kao posljedica kontinuiranog izlaganja nametnutim predmetima i organiziranim aktivnostima, s najboljom namjerom odraslih koji su i sami otuđeni ili pod pritiskom sveopćeg “instaroditeljstva”. 

Trčanje livadama, igranje “ratnika” u šumi, penjanje i skakanje sa stabla ili srušenog debla, kotrljanje niz brijeg, peckanje koprive, istraživanje gmizavaca i insekata, miris i dodir svježe zemlje i trave, igranje kamenčićima, lišćem i grančicama, tišina prošarana zvukovima prirode i vlastitim zvukovima… sve to i još mnogo toga donosi obilje iskonskog osjetilnomotoričkog razvoja neograničenih mogućnosti, te mentalnih i društvenih kompetencija potrebnih za život. Brojna istraživanja pokazuju neprocjenjivu važnost slobodne, divlje i nesputane igre u prirodnom okruženju. Njemački znanstvenik H. Renz-Polster ističe kako djeca koja provode više vremena u istraživačkoj igri u prirodi imaju više samopouzdanja i samokontrole, manje su skloni bijesu i depresiji, te imaju bolji imunitet i tjelesnu kondiciju od svojih vršnjaka koji ne borave često u prirodi. Iz svega navedenog proizlazi savjet odraslima: omogućite djeci da se ne otuđe od “majke” prirode kad god se pruži prilika. Otvorite oči i pronađite komadić prirode u vašoj blizini. Pustite ih da se uprljaju, smoče i poderu, pogledajte sjaj u njihovim očima i pridružite im se samo u slučaju da i vi imate ponovo taj isti sjaj u oku. U suprotnom zažmirite, suzdržite se od “roditeljstva” i promatrajte  s dovoljne udaljenosti da ih ne možete sputavati. Opustite se i imajte na umu da upravo nečinjenjem činite nešto veliko u životu vašeg djeteta!

Pripremila: Martina Plehan, odgojiteljica