Živimo u svijetu gdje je poželjno biti ekstrovert – to su pojedinci koji sukladno svojem karakteru vole velika društva i druženja, otvoreni su za upoznavanje drugih ljudi. Lako ih je prepoznati a još lakše s njima pričati – uvijek imaju dovoljno tema za razgovor.
S druge strane, postoje introverti kojima „punjenje baterija“ predstavlja čitanje knjige ili jednostavno uživanje u mirnijim aktivnostima. Socijalno izlaganje i velika događanja su za takve osobe često nelagodne. Naravno, i oni vole druženje s prijateljima, no njih će pomno birati te se okružiti s manjih brojem ljudi s kojima imaju čvrste emocionalne veze.
Biološka pozadina
Zanimljivo je da ove razlike u ličnostima imaju i biološku pozadinu. Naime, introverti imaju više pobuđeni živčani sustav od ekstroverata. Stoga je logično da postoji i drugačija potreba iza toga. Sukladno navedenom, ekstroverti traže više podražaja kako bi postigli optimalnu razinu pobuđenosti dok se introverti upuštaju u mirnije aktivnosti kako bi također održali pobuđenost živčanog sustava u ravnoteži.
U svijetu u kojem postoji nepisano pravilo da je poželjno biti ekstrovert, kako pristupiti odgoju introvertiranog djeteta?
Mala ali velika razlika
Introvertiranost je osobina ličnosti koja ima biološku pozadinu. To je potrebno poštivati kod djeteta te ne inzistirati da se ponaša kao ekstrovert kada to ono nije.
U prošlosti su roditelji imali tendenciju da inzistiraju da djeca kojima je lijeva ruka dominantna, upornom vježbom postaju dešnjaci. Uz puno muke i suza, takva djeca su na posljetku pisala desnom rukom i postala dio većine. No, što li su zaista s time postigli?
Poštujući djetetovu osobnost, poštujemo njegove potrebe te postavljamo temelje za izgradnju kvalitetnog odnosa s djetetom koji se temelji na poštovanju i ljubavi.
Postoji puno tekstova i priručnika na temu „Kako pobijediti sramežljivost“. No, postoji mala ali važna razlika između introverzije kao osobine ličnosti i sramežljivosti. Introverti uživaju u mirnijim aktivnostima i krugu manjeg broja prijatelja. S druge strane, sramežljiva djeca su često anksiozna (više pročitajte na: https://leptiric-lu.hr/anksioznost-kod-djece/) odnosno htjela bi se uključiti u igru s drugom djecom, htjela bi imati više prijatelja, no pri tome osjećaju visoku razinu nelagode te ne znaju kako postupiti u takvim situacijama. Takva djeca često imaju i nisko samopouzdanje zbog višekratnog doživljavanja neuspjeha u socijalnim situacijama.
Ponekad je teško zaključiti da li je dijete introvertirano ili je anksiozno, zato slobodno dođite u psihološko savjetovalište gdje ćemo kroz suradnju vidjeti što je najbolje za vaše dijete i koje potrebe ono ima.
Pripremila: Barbara Miletić, psihologinja
