Prilagodba djeteta na vrtić

Polazak u jaslice ili vrtić velika je promjena u životu djeteta. Ona utječe kako na dijete, tako i na roditelje, stoga je važno dobro se informirati kako bi bilo što spremniji.
Najčešće je to prvo odvajanje djeteta od roditelja i obiteljskog okruženja koji mu pruža osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Dijete iz takvog zaštićenog okruženja dolazi u dotad novo i nepoznato koje u njemu izaziva nemir i strah. Osim novog prostora, upoznaje i nove osobe koje počinju sačinjavati njegovu svakodnevicu (odgojitelj, druga djeca…), okružen je novim igračkama i susreće se s pomalo drugačijom dnevnom rutinom.

jaslice2
Za tu novonastalu situaciju potrebno je određeno vrijeme prilagodbe za sve uključene, posebno za dijete. To je vrijeme kada se počinje stvarati socio-emocionalna veza između odgojitelja i djeteta koja je izuzetno važna za djetetov osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti. Vrijeme upoznavanja nove sredine te otkrivanja novih stvari i mogućnosti. Tada se počinje graditi i međusobno povjerenje odgajatelja i roditelja, stoga je vrlo važna obostrana iskrenost i komunikacija od prvog susreta. Moramo biti svjesni kako su međusobni odnosi model po kojem dijete uči općenito o odnosima. Upravo zato tomu moramo posvetiti pažnju te uvijek pronaći malo vremena za razmjenu informacija i par toplih riječi.
Dijete je najčešće prilikom prvog dolaska u jaslice ili vrtić smireno ili malo uznemireno ali znatiželjno jer je u prisutnosti roditelja. Prve burnije reakcije dolaze nakon odlaska roditelja iz skupine te djetetovog samostalnog boravka u njoj. Tada se javljaju različite emocije koje se iskazuju u obliku plača, vikanja, grčevitog primanja za roditelja prilikom rastanka… Sve su to tipične reakcije za separacijsku anksioznost uzrokovanu strahom od odvajanja i strahom od nepoznatih osoba, koji se kod djeteta javlja s oko 8 mjeseci starosti, a vrhunac doseže u drugoj godini života. Važno je znati da su takve reakcije normalne jer pokazuju da su dijete i roditelj razvili kvalitetnu povezanost.
Trajanje procesa prilagodbe ovisi o pojedinom djetetu, karakteristikama njegove ličnosti, dobi, prijašnjim iskustvima odvajanja, ali i o stavu roditelja. Najčešće se radi od oko 2-3 tjedna, no može potrajati i do 6 mjeseci. Tijekom tog razdoblja dijete može pokazivati sljedeće reakcije:

Emocionalne reakcije:
Dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem. Kod neke se djece može javiti velika ljutnja i razdražljivost i to posebice kada dođu doma iz vrtića. Obično burno reagiraju mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu dnevnog boravka u vrtiću, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s odgajateljem ili drugom djecom.

Tjelesne reakcije:
Ponekad djeca kroz različite tjelesne reakcije pokazuju roditeljima da nisu dobro. Tada mogu imati bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje. Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju: dijete koje je prohodalo opet počne puzati, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude veću sigurnost. Takve promjene u ponašanju su prolaznog karaktera.

Ponašajne reakcije:
Kada emocije isplivaju na površinu, djeca se mogu ponašati na različite načine: plakati, vrištati, udarati, odbijati svaki kontakt, aktivnosti, jelo, spavanje. Mogu biti i pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom izoliranom kutku.
Ovakve reakcije se javljaju odmah nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu treba da se prilagodi na novu situaciju. Kod pojedine djece reakcije se mogu javiti odgođeno i to baš kada pomislite da se dijete lako prilagodilo.
Trenutak rastanka je krizni trenutak i većina se djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. Dijete zapravo tek nakon što prođe tjedan – dva u vrtiću, shvati da je odlazak svakodnevni i tada počinje reagirati. Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini, tj. kada se bude osjećalo sigurno.

9

Kako bi proces prilagodbe bio što lakši, pokušajte primijeniti sljedeće savjete prije polaska djeteta u jaslice ili vrtić:
• Ukoliko se dijete nikada nije odvajalo od vas, pokušajte ostaviti dijete doma s njemu dobro poznatom osobom oko pola sata (baka, djed, itd.)

• Upoznajte okruženje vrtića dolaskom na igralište, šetnjom oko njega, kako bi djetetu taj prostor bio što poznatiji

• Omogućite djetetu upoznavanje, igru i druženje s nepoznatom djecom (u parku, na igralištu…)

• Pričajte djetetu pozitivno o vrtiću (što sve tamo može vidjeti, isprobati, raditi…)i odgojiteljici koja će ga paziti i igrati se s njim kako bi ga što više zaintrigirali

• Pokušajte polagano dijete privikavati na dnevni ritam vrtića (buđenje, spavanje, hranjenje), raznovrsnu prehranu (pogotovo kod djece jasličkog uzrasta), omogućiti djetetu samostalnost u oblačenju, hranjenju, obavljanju nužde, smanjiti korištenje bočica tijekom dana.

Kada dijete krene u jaslice ili vrtić, dobro je pridržavati se sljedećeg:
• Poželjno je da prve dane (1 – 2 tjedna) dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Dužinu boravka dogovarate s odgojiteljem ovisno o vašim mogućnostima ali i potrebama djeteta. Vrijeme boravka je u jutarnjem terminu u vrijeme igre i aktivnosti (do ručka), a kasnije ostaje i na ručku te konačno i na spavanju (ukoliko mu je potreban dnevni odmor). Odmor u vrtiću je kritična faza i treba ga uključiti kada je dijete donekle prihvatilo novu situaciju.

• Dobro je da prvi dan i roditelj ostaje u sobi s djetetom (u jaslicama je to obavezno). To vrijeme iskoristite u zajedničkom istraživanju i otkrivanju mogućnosti okruženja. Znatiželjno proučavajte igračke te se po mogućnosti aktivno uključite u igru i aktivnosti u skupini.

• Dobro je odgojitelju reći djetetov nadimak ili ime od milja. Ako ga tako zazove i odgojitelj, lakše će uspostaviti odnos. Ukoliko dijete ima neku posebnu igračku ili predmet, neka ga ima sa sobom jer mu to pruža sigurnost tijekom perioda prilagodbe.Kada vrijeme prilagodbe završi taj se tzv. prijelazni objekt postepeno uklanja kako ne bi došlo do prevelike privrženosti i anksioznosti kada ga nije u mogućnosti imati.

• Pokušajte ne uvoditi dodatne promjene u djetetovom načinu života (odvikavanje od dude, bočice, privikavanje na “tutu”…) jer je prilagodba sama po sebi dovoljno stresna za dijete.

• Jutarnji rastanak s djetetom treba biti kratak, topao i što vedriji. Dijete gleda vašu reakciju te sukladno njoj i samo reagira. Itekako osjeti vaše emocije stoga je važno biti smiren i ne odugovlačiti kako dijete ne bi osjetilo vašu nesigurnost. Dugotrajno smirivanje djeteta u garderobi ili ponovno vraćanje samo zbunjuju dijete i otežavaju mu rastanak od roditelja. Ostanite hrabri prilikom dječjih suza jer tako pokazujete kako je sve u redu te će dijete ubrzo shvatiti vrtić kao dobro i sigurno mjesto.

• Dijete treba vidjeti da odlazite. Nije dobro samo “nestati” dok je dijete nečim zauzeto (misleći, sad je dijete mirno pa ga neću uzrujavati), jer će tada djetetu trebati puno više vremena da bi se u grupi osjećalo sigurnim. Nakon rastanka ne treba se zadržavati u vidokrugu djeteta (u hodniku, „viriti“ u sobu…).

• Kada ostavljate dijete u vrtiću, definirajte količinu vremena koju će dijete provesti bez njega, ali u terminima u kojima dijete to razumije (idem na posao,…). Naglasiti kako se sigurno vraćate (kada to obavim, vraćam se po tebe…) te mu to uvijek ponavljajte. Nemojte davati obećanja koje ne možete ispuniti jer narušavate međusobno povjerenje (dolazim za 5 minuta, idem samo u trgovinu pa dođem..).

• Kada dođete po dijete, toplo ga pozdravite i zagrlite te ga pitajte kako mu je bilo u vrtiću, što je radio, s kim se igrao itd. jer tako pokazujete zanimanje i pružate djetetu osjećaj brige, sigurnosti i važnosti.

Iako se radi o periodu ispunjenom različitim emocijama i reakcijama na koje najčešće niste naviknuti (kako djetetove, tako i vaše), važno je znati kako je to prolazno te kako nakon njega započinju nova divna iskustva za dijete, poznanstva i prijateljstva, a ono najvažnije, rast i razvoj potaknut kvalitetnim intervencijama i uređenom okolinom pod budnim okom stručnjaka.

Maja Račić, pedagoginja