Hipnoza dolazi iz ekrana

U današnje doba, u kojem su informacije dostupnije više nego ikad, svi znamo da pretjerano izlaganje ekranima nije dobro. No, zašto je to tako? Zar nemaju mnogi televizijski programi i računalne igrice edukativnu funkciju? Tijekom trenutne pandemije korona virusa, bez televizije, školarci ne bi mogli pratiti nastavu iz školskih domova!

Važnost teme

Naslov članka „Hipnoza dolazi iz ekrana“ nije samo da bi privukao više čitatelja već ima i znanstvenu pozadinu. Zanimljivo je da se oči prilikom gledanja televizije ne kreću, već su koncentrirane za mali ekran. Tada naš mozak ulazi u pasivno stanje, proizvodi alfa moždane valove, što je stanje vrlo slično hipnozi. U tom načinu mozgovnog funkcioniranja, postoji prostor za sugestivno djelovanje, za sugestivne poruke, pogotovo kod djece niže kronološke dobi. Poruke se na implicitan (nesvjestan, nedirektan, nekritičan) način prihvaćaju.

U prvim godinama života se odvija najintenzivniji razvoj neurona, moždanih stanica. Stoga je važno da je dijete adekvatno stimulirano, odnosno da je svakodnevno izloženo primjerenim podražajima koji će potaknuti daljnji mozgovni razvoj. Kao što je potrebno redovito prakticirati tjelesne aktivnosti kako bi bili u formi, isto tako vrijedi i za mozak. Što se događa kada ne provodimo vrijeme u tjelovježbi? Smanjuje se mišićna masa, a slično se događa i kada ne stimuliramo dovoljno mozak…Izloženost ekranima mijenja mozak (kod gledanja više od 8h dnevno, ekstremno gledanje), dolazi do gubitka volumena sive tvari, manje debljine korteksa, oštećenja kognitivnih funkcija, smanjenog efikasnnog procesiranja i smanjene inhibicije impulsa. To se u ponašanju može vidjeti kroz više sfera, primjerice, dolazi do povećane vjerojatnosti nasilnog ponašanja i lošijih socijalnih odnosa.

Kako hrvatski predškolci provode vrijeme uz ekrane

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Hrabri telefon su proveli sveobuhvatno istraživanje na ovu temu 2016. i 2017. godine u vrtićima diljem Hrvatske. Istraživanje je pokazalo da 80% djece živi u kućanstvima s 5 ili više primjeraka elektroničkih uređaja. U svojim spavaćim sobama 27% djece ima televizor, 8% računalo, a 5% igraće konzole. Čak 90% djece koristi elektroničke uređaje prije spavanja. Predškolci u prosjeku provode pred ekranom 2,4 sati radnim danom te 3 sata vikendom. Svoj mobitel posjeduje 6% predškolske djece, a čak 4,2% djece posjeduje vlastiti mobitel prije navršene četvrte godine.

Zašto roditelji djeci omogućuju vrijeme pred malim ekranima?

Istraživanje je pokazalo da gotovo 50% roditelja djeci daje male ekrane kako bi se djeca zabavila. Više od trećine roditelja smatra da su elektronički uređaji djeci korisni za učenje,

56% roditelja nastoji djeci zaokupiti pažnju elektroničkim uređajima, a oko 50% roditelja ne zna procijeniti jesu li elektronički uređaji štetni ili korisni za njihovu djecu. Nadalje, trećina roditelja procjenjuje elektroničke uređaje štetnima, a sva djeca ih koriste. Oko 17% roditelja elektroničke uređaje procjenjuje korisnima.

Negativne strane medija

• Pretilost

Istraživanja su pokazala povezanost između vremena provedenog u gledanju televizije (posebno tri i više sati) i pretilosti. Potencijalna objašnjenja su sjedilački način života i pasivnost koja je prisutna prilikom gledanja televizije. Također, propagandni program često potiče konzumiranje fast-food, slatkiša, ušećerenih žitne pahuljica i slatkih sokova. Te su reklame osobito zastupljene za vrijeme trajanja dječjih programa. Ako se podsjetimo da je mozak prilikom gledanja televizije u stanju hipnoze, ne čudi da su djeca ponekad kao opsjednuta za kupnjom proizvoda koje su vidjeli na ekranima.

• Motorika

Dugo izlaganje ekranima je povezano s slabije razvijenom krupnom i finom motorikom. Primjerice, kod upotrebe joystick upravljača za igranje igrica, jačaju se sinapse u mozgu za taj hvat ruke. Kako je u relanom životu, taj hvat zapravo nepotreban, dolazi do otežavanja učenja pisanja zbog ponovnog učenja pravilnog hvata olovke. U današnje vrijeme je nepravilan hvat olovke, na žalost, jako zastupljen kod djece predškolske i školske dobi.

Djeca koja više vremena provode za ekranom u odnosu na motoričke igra na zraku, često su nespretna i nekoordinirana. Može se javiti i pretilost.

 Zanimljivost: Da li ste znali da ako se dijete u ranoj dobi ne izlaže situacijama u kojima hoda, trči, pada… u kasnijoj dobi, dijete će najčešće padati direktno na glavu jer nije naučilo “pravilno” padati, postavljajući ručice ispred sebe.

Igra i motoričke aktivnosti su ključne za zdravi razvoj svakog djeteta!

• Emocionalne i ponašajne teškoće

Prema praćenjima, postoji više emocionalnih teškoća danas u odnosu na 1950-e, kada su počela mjerenja. Nadalje, 5-8 puta više djece i mladih imaju kliničku značajnu razinu anksioznosti i depresije. Također, došlo je do povećanja suicida; kod mladih do  15 godina čak četiri puta više, a kod mladih i odraslih starijih od 15 godina – dva puta više.

Koja su objašnjenja za ove zabrinjavajuće brojke? Da li su vremena postala opasnija i nesigurnija? Istraživanja su pokazala da ne postoji povezanost suicida s ekonomskim ciklusima, ratovima, nacionalnim i svjetskim događanjima. Važnije je na koji način mladi vide svijet. Da li percipiraju da gotovo ništa nije u njihovoj kontroli (vanjski lokus kontrole) ili pak da mogu dosta toga napraviti za sebe i druge (unutarnji lokus kontrole).

S porastom anksioznosti i depresije kod djece tijekom godina, došlo je do pada slobodne igre koju su zamijenili ekrani i obaveze – više treninga tjedno, nedostatak slobodnog vremena. Također, navedeno prati i trend sve više zabrana i pravila roditelja vezano uz slobodnu igru – sve se više aktivnosti ne smije, a tu je uvijek i problem blatne robice. S druge srane, postoji trend sve veće popustljivosti i manjka granica vezanih uz korištenje medija.

Nije sve tako crno

Danas, više nego ikad postoje razne edukativne emisije, računalne igre i sl. koje bacaju pozitivno svjetlo na cijelu priču o medijima. U nastavku donosimo neke od svijetlih primjera:

• Platforma ITC-AAC http://www.ict-aac.hr/  nudi velik broj različitih aplikacija poput „Učimo boje“, „Ponašalica“ ili asocijativnu tehnologiju poput „Pričajmo u slikama“

• Uz platformu „Quiever Vision“ http://www.quivervision.com bojanje može biti tako zabavno! U to su se uvjerili i naši vrtićarci tijekom digitalnog programa u vrtiću

• Tehnologija čak može djelovati i blagotvorno na razvijanje pažnje. Da li ste čuli za neurofeedback? Radi se o terapijskoj metodi koja je bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG-a) i davanju povratne informacije. Neurofeedbackom je moguće poboljšati pažnju, smanjiti hiperaktivnost, te impulzivne i agresivne reakcije

• Dostupni su i razni alati za izradu videoigara. Više saznajte na: https://www.medijskapismenost.hr/alati-pomocu-kojih-vase-dijete-moze-napraviti-svoju-videoigru/

Djetetu su elektronički uređaji previše zanimljivi i moćni da bi ih mogli sami kontrolirati. Potrebno je vodstvo odraslih koji će voditi brigu – kada, što i koliko dugo dijete gleda.

Uvedite pravila

• Koliko?
•  Djeca mlađa od 2 (3) godine ne bi uopće smjela provoditi vrijeme pred ekranima
• Djeca predškolske dobi, starija od 2(3) godine – sat vremena dnevno

• Što?
• Potaknuti dijete da gleda obrazovne, dokumentarne i kvalitetne igrane, animirane i zabavne programe. Preporučamo stranicu „Sedmi kontinent“: https://www.sedmikontinent.org/ na kojoj se mogu naći pomno odabrani filmski sadržaji, primjereni za djecu.

• Gdje?
• Smjestite elektroničke uređaje na vama vidljivo mjesto
• Istraživanja pokazuju: djeca koja imaju televizor u svojoj sobi gotovo pet sati dnevno više gledaju televiziju od onih koji ga nemaju
• Preporuka je isključiti televizor i druge medijske uređaje za vrijeme obroka

• Kako?
• Preporuča se zajedno gledanje televizijskog sadržaja radi boljeg razumijevanja i učenja djeteta
• Provjerite razumijevanje djeca – prepoznaju li razliku između realnosti i izmišljenih likova – Npr.: –“Što misliš, je li Superman pravi ili izmišljeni lik?”, –“Zašto misliš da je izmišljen?”, –“Što misliš, je li stvarno ono što čini mačak Silvestar?”

 Ugasite televizor kad ga nitko ne gleda.

Djeca se igraju igračkom dvostruko kraće kada je televizor upaljen, te se manje koncentriraju na igru.

Uvedite „Dan bez ekrana“. Da, moguće je :-)

Za one koji žele znati više, tu je knjižica o medijskoj pismenosti:

https://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/Djeca-i-mediji-knjizica_medijska_pismenost.pdf 

Priredila:

Barbara Miletić, psihologinja