Roditeljski stilovi i razvoj djece

Razvoj djeteta je individualni proces koji ovisi o individualnim obilježjima svakog djeteta i okoline koja ga okružuje. Utjecaj okoline na razvoj djeteta opisan je u „Teoriji ekoloških sustava“ Uria Bronfenbrennera koja smatra da se dijete razvija unutar složenog sustava odnosa okoline koja ga okružuje. Za dijete je to njegova obitelj kao primarna zajednica u kojoj ono stječe prve radosti, doživljaje i iskustva, a oni uvelike utječu na daljnji razvoj djeteta.

Roditeljstvo je složen posao koji osim zadovoljavanja osnovnih djetetovih potreba uključuje i odgoj djeteta. Postoje dvije temeljne dimenzije roditeljstva, emocionalnost i kontrola, a na temelju njih postavljena je klasifikacija 4 roditeljska odgojna stila. Upravo roditeljski odgojni stil određuje na koji način će dijete doživjeti i prihvatiti roditeljske postupke u svojoj prvoj fazi života, a onda i kasnije. Svojim ponašanjem i stilom odgoja roditelji utječu na intelektualni, emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Stilovi roditeljstva kombinacija su roditeljskih ponašanja koja se ponavljaju u više situacija, stvarajući odgojnu klimu, a razlikujemo autoritativni, autoritarni, permisivni i indiferentni roditeljski stil.

 Autoritativni roditeljski stil naziva se još i demokratski ili dosljedan, a često se opisuje kao pristup usmjeren djetetu. Roditelji koji koriste ovaj stil očekuju poštivanje pravila, ali pritom omogućuju otvoreni dijalog s djecom o pravilima i ponašanju općenito, otvoreno pokazuju ljubav te daju potporu u okviru zadanih ograničenja. Ključno kod ovog stila je jačanje dobrog ponašanja kod djece, a ne samo ukazivanje i kažnjavanje nepoželjnog. Ova vrsta roditeljstva stvara zdravo okruženje te pomaže u razvoju produktivnog odnosa roditelja i djeteta. Autoritativan stil roditeljstva dovodi do sretne, odgovorne, neovisne i uspješne djece s boljim samopoštovanjem i samopouzdanjem.

Primjer: Roditelji s djetetom imaju dogovor da navečer može pogledati crtić, ali tek kada pospremi igračke. Jedan dan dijete inzistira da želi pogledati crtić prije nego je pospremilo igračke iako je to dogovor. Autoritativni roditelj će reći „Dogovorili smo se da crtiće možeš gledati svaki dan, ali da prvo moraš pospremiti igračke. Danas to ne želiš napraviti tim redom nego želiš gledati crtiće, ali igračke nisu pospremljene.“Ovu situaciju roditelj može riješiti razgovorom s djetetom tako da mu postavi pitanja tipa: „Da vidimo kako ćemo?“, „Što ti predlažeš?“, „Što možemo učiniti da oboje budemo zadovoljni?“. Tako će djetetu dati do znanja da poštuje njegovo mišljenje i dopustiti mu da dade svoj prijedlog rješenja problema. Nadalje razgovarati će s djetetom o danom prijedlogu te postići dogovor koji će zadovoljavati i roditelja i dijete.

 Autoritaran roditeljski stil naziva se još i kruti ili strogi, a karakteriziraju ga veliki zahtjevi i strog nadzor bez davanja objašnjenja, uz nedovoljno topline i potpore. Roditelji očekuju visoku razinu poslušnosti, pri čemu pokazuju jako malo topline, a prekršaji se kažnjavaju. Često postavljaju visoke standarde za djecu, no ne nude obrazloženja svojih pravila i očekivanja te će prije opomenuti dijete zbog nepoželjnog ponašanja, nego ohrabriti njegove poželjne reakcije. Djeca odgajana ovim stilom sklona su niskom samopoštovanju, strahu ili stidljivosti, imaju slabije socijalne kompetencije, a često se izvan roditeljskog kruga mogu loše ponašati.

Primjer: Dijete ne želi jesti ručak kada je cijela obitelj za stolom nego inzistira na tome da ono jede kasnije. Autoritarni roditelj u ovoj situaciji reći će djetetu npr.: „Ručati ćeš sada i sjesti s nama za stol. Biti će tako kako je kažem jer sam ti ja mama/tata i moraš me poslušati!“, „Izvoli sjesti za stol ili ćeš biti kažnjen!“. Roditelj u ovoj situaciji ne objašnjava djetetu svoje ponašanje i zahtjeve, nego traži od njega apsolutnu poslušnost, a često svoje zahtjeve izražava kroz viku. Tako djetetu daje do znanja da ne poštuje njegovo mišljenje i da mora biti kako on kaže.

Permisivni ili popustljiv roditeljski stil karakterizira visoka toplina roditelja, ali bez postavljanja jasnih granica. Roditelji rijetko discipliniraju svoju djecu,  a pravila se nedosljedno provode. Djetetu se prepušta većina odluka, čak i kad ih dijete nije sposobno samo donijeti. Djeca odgajana ovim stilom odrastaju s malo samodiscipline i samokontrole, često su pretjerano usmjerena na sebe, nedovoljno razvijenih socijalnih vještina i često ulaze u sukobe s autoritetima.

Primjer: Dijete (Sara) je u trgovini s majkom te na polici ugleda igračku i zamoli mamu da kupe igračku. Majka govori kako će igračku uzeti drugi put. Na taj majčin odgovor, Sara počne negodovati, plakati i vikati da želi igračku baš sada. Majka koja njeguje permisivni stil odgoja odgovara Sari: „U redu, ako ti tako želiš uzeti ćemo igračku.“. Majka ovim postupkom pokazuje Sari kako ne vrijede nikakve granice i pravila ponašanja i ne razgovara s njom kako bi joj objasnila da ne može uvijek biti onako kako ona želi. Tako joj daje do znanja da će uvijek dobiti ono što želi kako bi izbjegla mogući sukob.

 

Indiferentni ili zanemarujući roditeljski stil karakterizira zadovoljavanje osnovnih djetetovih potreba, ali roditelji su uglavnom ravnodušni, ne pokazuju interes za dijete, njegove želje, potrebe, uspjehe ili neuspjehe te nemaju vremena i snage brinuti se za njega. Uglavnom postavljaju male zahtjeve, ali nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem te ne postavljaju granice. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav. Djeca često postaju neposlušna, neprijateljska, niskog samopoštovanja i samopouzdanja te se često osjećaju nesigurno, promjenjivog su raspoloženja i slabe samokontrole.

Primjer: Karlo dolazi iz vrtića te govori roditeljima kako su danas u vrtiću s odgojiteljicom mijesili tijesto i radili kolače. S obzirom na to da mu se aktivnost jako svidjela zamoli roditelje da aktivnost ponove i kod kuće. Roditelji, koji su ravnodušni prema Karlu i njegovim potrebama, odgovaraju mu: „Pusti nas na miru sada, nemoj nas sada gnjaviti sa svojim glupostima.“. Ovim ponašanjem roditelji dovode Karla do razočarenja, te mu jasno pokazuju da za njega trenutno nemaju vremena te nisu zainteresirani za njegove trenutne potrebe i želje.

Roditelji svakodnevno utječu na razvoj djece i njihovu budućnost. Iako nema jasno definiranog roditeljskog stila, tj. roditelji koriste različite stilove u različitim situacijama, poželjno je što je više moguće reagirati i postupati prema AUTORITATIVNOM roditeljskom stilu. Osim što stvara zdravo okruženje za dijete, autoritativni stil pomaže u razvoju produktivnog odnosa roditelja i djeteta.

Iako ne postoji samo jedan način da budete savršeni roditelji, postoji milijun načina da budete dobri. 

Ana Preis, odgojiteljica

X