Dobno mješovite skupine ne predstavljaju novu ideju, jer je već u 19. stoljeću poznata pedagoginja Maria Montessori uvodila taj oblik organizacije u vrtiće. Dobno mješovite skupine su one skupine u kojima je dobna razlika među djecom veća od jedne godine.
Već dulji niz godina mijenja se ideja vrtića kao „odgojno-obrazovne institucije“ u ideju vrtića kao „dječje kuće“. Vrtić kao dječja kuća podrazumijeva obiteljsku atmosferu topline, prihvaćenosti i slobode, nasuprot hladnoći i krutosti institucije. Između ostalog, važna karakteristika obitelji jest dobna različitost njezinih članova, a baš je to karakteristika koja obitelj obogaćuje i čini mjestom sigurnosti i međusobnog učenja, rasta i razvoja.
Kada je riječ o mješovitoj skupini, česta je bojazan roditelja da će za mlađe dijete sadržaji biti prezahtjevni, obzirom da u grupi borave i starija djeca. Istovremeno, roditelji starije djece strahuju da će sadržaji njihovoj djeci biti prejednostavni i da će se ona morati konstantno prilagođavati mlađima.
No, u mješovitoj skupini i mlađa i starija djeca „profitiraju“. Mlađa djeca lakše i brže prihvaćaju i sudjeluju u novim aktivnostima dok su starija odvažnija u izražavanju svojih stavova i ideja, brižni su prema mlađima, a pokazivanjem onoga što mogu učvršćuju svoje samopouzdanje.
Brojne su dobrobiti dobno mješovitih skupina, nabrojimo neke od njih:
- Komunikacijske vještine – djeca prilagođavaju svoju komunikaciju ovisno o tome obraćaju li se starijima ili mlađima od sebe. Paze na duljinu rečenica, ton glasa i način izražavanja. Stoga, u mješovitim skupinama tako stalno vježbaju svoje komunikacijske vještine.
- Prilikom podučavanja jedni drugih, stariji utvrđuju svoje znanje, razvijaju socijalne kompetencije i imaju osjećaj uspjeha – to dovodi do samopouzdanja koje je najbolja motivacija za daljnje učenje i napredovanje. S druge strane, mlađa djeca pokazuju zrelije i sofisticiranije oblike igre nego u vršnjačkim skupinama
- U mješovitim skupinama puno je manje sukoba, koji – i kada se pojave – uspješnije se i brže rješavaju. Razlog tome jest što u mješovitim skupinama mlađa djeca nisu percipirana kao prijetnja i djeca se nalaze u situaciji da prilagode svoja očekivanja i imaju više razumijevanja. Sposobnosti mlađe djece percipirana su kao manje prijeteća. Također, djeca više međusobno surađuju, pomažu si, dijele i razmjenjuju stvari, starija djeca pomažu mlađoj djeci i uče ih, pri čemu uče preuzimati odgovornost za svoje postupke, drugim riječima postaju zreliji i odgovorniji.
Može se zaključiti kako dobno mješovite skupine pozitivno djeluju na razvoj i mlađe i starije djece i to na spoznajni, socio-emocionalni razvoj i kompleksnost igre. Djeca postaju osjetljivija na potrebe drugih te fleksibilna u načinu komunikacije. Potiče se razvoj prosocijalnog ponašanja, a broj konfliktnih situacija u tim je skupinama manji.
Poštujući individualne potrebe svakog djeteta, mješovita odgojna skupina je jedna vesela i raznolika dječja zajednica!
Pripremila: Barbara Miletić, psihologinja
Literatura:
http://www.istrazime.com/djecja-psihologija/mjesovite-skupine-u-djecjim-vrticima/
https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A2322/datastream/PDF/view
