Nebrojeno puta imali smo prilike prisustvovati dječjoj uživljenosti u pjesmu kroz vesele pokrete, njihanja, pljeskanja, skakanja ili putem vedrog osmjeha na licu. Razlog tome može biti poznata pjesma, ples roditelja/prijatelja ili otkrivanje novih zvukova koje glazba donosi sa sobom. Složit ćemo se kako s veseljem promatramo dječicu u tim trenutcima: pokušavamo njihovu vedrinu zabilježiti tehnološkim uređajima te im se nerijetko i sami pridružimo. No, koliki je zapravo utjecaj glazbe na cjelovitu dječju ličnost?
Brojne studije otkrivaju da sudjelovanjem u glazbenim aktivnostima poput plesanja, sviranja, pjevanja (…) djeca razvijaju komunikacijske i motoričke vještine, vizualnu i auditivnu percepciju, kognitivne procese poput pamćenja, opažanja, djelovanja, ali i kreativnost i apstraktno mišljenje (Belajec, 2014) dok pjevanje pomaže u pravilnom razvoju govorno – jezičnih organa (Đurđević, 2002).Upravo nabrojene glazbene aktivnosti pridonose i tjelesnom razvoju djeteta. Pjevajući, djetetu se razvija govorni organ, jača prsni koš, poboljšava se disanje. Plešući razvija gipkost, usklađenost, ljepotu pokreta nogu i ruku. Djeca povučenijeg karaktera te ona koja imaju problem prilikom socijalnog kontakta s drugom djecom ili odraslim osobama, u navedenim glazbenim aktivnostima mogu se izraziti, a putem igre i pjesme postoji veća mogućnost razvoja empatije i samopouzdanja.
Glazbeno iskustvo pridonosi razvoju dječjeg mozga, lakšem razumijevanju govora.
Djeca koja više vremena posvećuju glazbi i koja su kontinuirano okružena njome imaju bolji napredak u tjelesnom i psihomotornom razvoju (slobodno se izražavaju, traže više pomagala i sredstava u svim aktivnostima, imaju bolju koordinaciju pokreta, dodaju složenije elemente u igru, nameću se kao vođe ili organizatori aktivnosti), u socioemocionalnom razvoju i razvoju ličnosti (dominiraju u vlastitoj skupini, prihvaćeniji su, imaju jače samopouzdanje, pomažu i surađuju s drugom djecom, pokazuju više empatije, znatiželjni su, emotivni i racionalni, teško ih je “zavarati“), u spoznajnom razvoju (uvijek imaju dodatnih pitanja i novih ideja, traže složenije zadatke jer im uobičajeni postaju dosadni, vole organiziranost i red, ustrajni su u svojim aktivnostima koje su započeli, spontano se izražavaju) te u govoru, komunikaciji, izražavanju i stvaralaštvu (imaju razvijeni aktivni govor, u rečenici upotrebljavaju sve vrste riječi, u dramskim igrama njihova kreativnost dolazi do izražaja, verbalno djeluju na ostalu djecu, snalažljiviji su od ostale djece) (Đurđević, 2002).
Djeca rado plešu istovremeno slušajući glazbu – plesanje uz glazbu pomaže im u samoizražavanju, pamćenju i razvoju motoričkih sposobnosti. U našoj odgojnoj skupini puno puta imali smo prilike čuti djecu kako traže da im se puste njima drage pjesmice: „Teta, Kiki klaun!“, „Teta BabyShark“, „Molim te teta, pusti opet pjesmu.“. Već pri prvim taktovima tih pjesmica djeca skaču, vesele se, njišu, grle prijatelje, a neki i trče po sobi pokazujući svoju radost koju im glazba omogućuje. Bitno je napomenuti da i tokom dana u domu ili odgojnoj ustanovi dijete ima potrebu za glazbom. Na nama je prepoznati dječju prirodnu potrebu, omogućiti im slušanje pjesmica te im dopustiti da se spontano kreću prostorom. No, bitno je osvijestiti da u dječjem glazbeno-stvaralačkom procesu (sviranje na udaraljkama, pjevanje…) naglasak nije na rezultatu (točna intonacija, ritam…) već na procesu djetetova istraživanja glazbe, ali i stvaranja koji se treba javiti kao spontana aktivnost kojoj krajnji ishod nije poznat.
Dora Valter, odgojiteljica
Literatura:
• Belajec, S. (2014). Utjecaj glazbe na dječji razvoj. http://www.roditelji.hr/obitelj/zdravlje/utjecaj-glazbe-na-djecji-razvoj/ (2.4.2020.)
• Đurđević, V. (2002). Darovito dijete u vrtiću. U Poticanje darovite djece i učenika. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali |