Anksioznost je neodređeni, neugodan, tjeskoban osjećaj koji se javlja i kod odraslih i kod djece. Za one koji imaju takve simptome na svakodnevnom bazi, znaju koliko anksioznost može biti iscrpljujuća. Ako se odrasli s njome teško nose, kako je djeci?
Roditelji anksiozne djece često primijete da se dijete brine više od druge djece. Kako se anksioznost često manifestira i kroz tjelesne simptome, djeca se znaju žaliti na bolove u trbuhu i glavi, na jače lupanje srca, znojenje, bolove. Kada liječnik utvrdi da navedeni simptomi nemaju organsku podlogu, tu je riječ o psihosomatici (psihičko stanje se odražava na tjelesno).
To je i odraslima jako poznato. Kada smo pod stresom ili u izazovnom životnom razdoblju, možemo primijetiti neke simptome na svome tijelu, koje do tog trenutka nismo imali. Danas je dokazana i dobro poznata veza mentalnog i tjelesnog zdravlja te mnoga istraživanja to potvrđuju.
Postoji razlika između straha i anksioznosti. Strah ima točno određeni izvor – primjerice strah od zmije ili javnog nastupa, dok je anksioznost stanje u kojem dijete doživljava prijetnju koja je manje jasna, produženog je trajanja i više utječe na cjelokupno psihičko zdravlje djeteta.
Anksioznosti kao stanje, osobina i poremećaj
Ako je dijete tjeskobno samo u ponekim situacijama (npr. upoznavanje nove djece, nove i nepoznate situacije), radi se o anksioznom stanju tj. prolaznom doživljaju napetosti, nervoze i zabrinutosti. No, neka djeca (i odrasli) imaju tendenciju da većinu situacija doživljavaju opasnima ili prijetećima te na njih reagiraju intenzivno. To je anksioznost kao osobina ličnosti.
Naposljetku, o anksioznom poremećaju govorimo kada strah i anksioznost značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje djeteta što dovodi do teškoća u emotivnom, socijalnom i obiteljskom okruženju. Dok se neki odrasli nauče suočavati se sa sličnim situacijama, djeca bez podrške odraslih obično ne mogu sama riješiti takve situacije.
Kako možemo pomoći?
- Postoje li možda neki faktori u okolini koji uzrokuju anksiozne simptome? Jesu li odrasli u djetetovoj okolini tjeskobni ili teže perfekcionizmu? Odrasli su u svemu model djeci – djeca su poput spužvica koje upijaju sve iz njihove okoline. Ako odrasli imaju značajno povišene anksiozne simptome kroz dulje vrijeme, potrebno je potražiti adekvatnu pomoć.
- Pomozite djetetu u samosmirivanju. Svako dijete je posebno te svakome odgovaraju i različiti načini smirivanja i tješenja. Kroz igru vježbajte različite metode relaksacije i mindfulness tehnike (više o tome saznajte na: https://leptiric-lu.hr/mindfulness-za-djecu/)
- Ne pokušavajte ukloniti anksioznost – pomozite djetetu da se nosi s njom. Kroz izbjegavanje situacija koje dijete čine anksioznim, doći će do kratkoročnog osjećaja olakšanja kod djeteta, ali i ne i dugoročnog.
- Zajedno s djetetom razmišljajte o situacijama. Za neku djecu planiranje može smanjiti nesigurnost. Igrajte se situacija kojih se plaši, izmjenjujte uloge.
- Potražite stručnu pomoć. Ako je dijete potišteno, doživljava napadaje panike, opažate njihova prisilna ponašanja, imaju izražene strahove, osjećaju se bespomoćnima ili obeshrabreno, važno je potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja.
Pripremila: Barbara Miletić, psihologinja
Literatura:
https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/anksioznost-kod-djece/
