Čudovište ispod kreveta

Strah ima mnogo lica – može uključivati predmete, ljude, životinje, situacije. Nitko im nije imun – strahove imaju odrasli i djeca. Vjerujem da se možete sjetiti i nekoliko strahova iz svojeg života. Ne postoji osoba koja se baš ničeg ne boji!

Strah od čudovišta, strah od mraka, posebno od mraka kada su sama, jedan je od najvećih strahova koje djeca doživljavaju. To nije slučajno već ima genetsku osnovu. Evolucijski gledano, noć je bilo razdoblje kada su ljudi bili najranjiviji grabežljivcima. Djeca su možda naučila plakati kao način da privuku pažnju odraslih i budu sigurnija od noćnih opasnosti.

Iako se kod mnoge djece javljaju ovi strahovi, važno je da li i u kojoj mjeri taj strah okupira dijete tijekom njegove svakodnevice. Ima li vaše dijete problema sa spavanjem radi strahova ili noćnih mora? Da li su strahovi toliko veliki da o njima govori i tijekom dana, a većina  igara se vrti oko njih?

Ako je tako, vrijeme je da se čudovištu stanete ne kraj! No, kako?

Slijedi lista sa jednostavnim savjetima kako možete pomoći djetetu.

Suosjećajte. Čak i ako vam se djetetovi strahovi čine nerazumnim, možete im pomoći da se osjećaju sigurnije – emocionalno sigurno – tako da ne osporavate činjenicu da se boji. Ako ga pitate: “Zašto se bojiš?” ili kažete, “Ne trebaš se brinuti”, to ih postavlja u položaj u kojem moraju braniti svoj strah – to nitko ne želi. Recite umjesto toga: „Znam da se trenutno bojiš“, ili „Znam da te briga trenutno najviše muči“, „Mogu ti pomoći“.

Odvojite dijete od brige. Kad vaše dijete kaže da se boji, pomozite mu da zabrinutost vidi kao izbor. Recite: „U redu – što ti briga govori? A onda mi reci što ti o tome stvarno misliš.” Tako će dijete naučiti sagledati brigu kao nešto odvojeno od sebe, stavit će se u „meta – poziciju“, poziciju promatrača. Na taj način će se lakše moći nositi sa strahom i brigom.

Koji je pravi strah? Čega se dijete točno boji? Strah učinite konkretnim tako da ga dijete imenuje – neka kaže čega se točno boji. Neka djeca možda ne znaju, ali mnoga će djeca izgovoriti čudovišta, pljačkaše ili što god to bilo. Ne pokušavajte pogoditi o čemu se raditi, tako možete samo implementirati djetetu svoje ideje i viđenja.

Napravite check listu. Nakon što vaše dijete nabroji strahove i brige bilo na papiru ili naglas, neka se svaka briga stavi na test. Pitajte svoje dijete: „Ovo govori strah – koliko stvarno misliš da je to istina? Što stvarno misliš da će se dogoditi? Vjeruješ li u to? Zašto da ili zašto ne?“ Tako dijete počinje dobivati ideju da briga kaže stvari, ali umjesto toga može razmišljati i slušati na drugačiji način. Čak i malo dijete to može učiniti putem lutki s prstima koje predstavljaju mozak koji brine i racionalni mozak. Starija djeca mogu samo reći strahove i činjenice ili ih zapisati jedan pored drugog. Uvidjevši činjenice nasuprot strahovima, vaše će dijete pomoću nadmudriti svoje brige. Čuvajte činjenice kraj kreveta kao podsjetnik.

S humorom protiv straha. Ako se vaše dijete boji da će čudovište iskočiti iz mraka ili da će se ostvariti zastrašujući prizor iz filma kojeg su vidjeli… nakon što su prethodno uradili “provjeru činjenica”, mogu se humorom boriti protiv čudovišta radeći “preobrazbu čudovišta”. Neka dijete nacrta svoje “čudovište” (ili ga opiše vama). Zatim ih pozovite da iskoriste svoju maštu za stvaranje šašave verzije: dodajte klizaljke na rolerima, žonglirajuće kuglice, kape za rođendane, pretjerane mišiće, kore od banane da se skliznu itd. Ponovite prema potrebi!

Namjerno vježbajte (i učinite to zabavnim). Napravite “kampiranje” u dječjoj sobi sa svjetiljkama kako biste napravili zabavnu aktivnost u mraku. Neka vaše dijete bude “vodič” kroz mračan prostor (svjetiljka je u redu) i pokazuju vam gdje se sve nalaze prekidači za svjetlo ili lampe i da vam pokažu kako ih uključiti. “Titula“ vodiča pomoći će vašem djetetu da se osjeća samouvjerenije u polumraku – i naučit će važnu vještinu / informacije o tome gdje se nalaze prekidači za svjetlo!

Postepeno smanjujte svjetla. Mnoga djeca sa strahom od mraka uvjeravaju roditelje da spavaju s upaljenom svjetlom u sobi, svjetlom hodnika i svjetlom u kupaonici. Ovo nije dobro za spavanje, ali djetetu također ne pruža priliku da vidi kako će se njihove oči prilagoditi tami u roku od nekoliko minuta. Radite na korištenju žarulja niže snage, a zatim prijelaz na noćna svjetla, na kraju koristite samo jedno.

Limitirajte vrijeme za brigu. Ako je dijete preplavljeno brigom svake večeri čim ugasite svjetla koje vode do kasnih noći i frustracija, promijenite raspored! Izaberite ranije vrijeme (nakon dolska iz vrtića, nakon večere), pet minuta gdje će vaše dijete navesti svoje strahove i “provjeriti činjenice” tako da će vaše dijete biti spremno zavladati brigom kada je vrijeme za krevet.

„Vježba s četvero vrata“. Nakon što je dijete iznijelo brige, dobro je da dijete preusmjeri pažnju na nešto drugo. Recite djetetu da smisli četiri stvari o kojima bi zapravo volio razmišljati prije spavanja: rođendanske zabave, izleti, kako bi ukrašavali kolače, dan iz snova, smiješne stvari koje njihov pas čini – mogućnosti su brojne. Neka nacrtaju četiri vrata na listu papira i svaki neka ispuni s jednom idejom. Ideje se mogu izmjenjivati po željama. Kada ide na spavajte, pitajte dijete kroz koja bi vrata noćas htio proći te da će vam o svojim avanturama pričati ujutro na doručku.

 

Ima li vaše dijete strahove ili noćne more? Obratite se u psihološko savjetovalište vrtića da napravimo najbolji plan za vaše dijete.

 

Pripremila: Barbara Miletić, psihologinja

X