Strah je jedna od osnovnih i neizbježnih emocija koja se pojavljuje u vrlo ranom djetinjstvu i u različitim oblicima kao posljedica njegova kognitivnog razvoja, povećanja sposobnosti te prepoznavanja opasnosti u različitim situacijama. Razvija se u tolikoj mjeri koliko je dijete sposobno uočiti potencijalne opasnosti, ali ga pri tome u potpunosti ne razumije niti ga može, odnosno zna kontrolirati (Ollendick i sur.,1991). Razvojni strahovi se pojavljuju kod sve djece i oni su normalna pojava za određenu dob, pa se tako javlja strah od odvajanja, mraka, imaginarnih bića, životinja, nepoznatih osoba i smrti itd. Uglavnom prolaze sami od sebe ali mogu postati intezivni i dugotrajni tako da ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. U tim slučajevima, pogrešno je djetetove stahove tretirati s određenom dozom prezira, odnosno, reagirati na njih na sljedeće načine: „Smiješno je bojati se takvih stvari“ ili „Ne bi se trebao bojati takvih gluposti“. Zapitajte se: „Što dijete osjeća u tom trenutku?“ Roditelji (ili odrasla osoba bliska djetetu) bi prvenstveno trebali proučiti djetetov strah, tog djetetovog „neprijatelja“! Dječji strahovi neće se pojačati ako s djetetom razgovarate o njima. Neosviješten i neodređen strah mnogo je jači od prepoznatljivog straha koji se javlja u određenoj situaciji. Poželjno je djetetu predložiti i ponuditi da nacrta ono čega se boji. Ukoliko dijete pruža otpor prema tom prijedlogu ponudite mu svoju pomoć- „Hajde da ga nacrtamo zajedno!“ Roditeljska podrška trebala bi ohrabriti dijete. A.Zaharova predlaže da se naprave dva crteža: Zastrašujući objekt i scenu pobjede nad tim zastrašujućim objektom. Djevojčica (5 godina) je u vrtićkoj skupini svojim prijateljima ispričala priču o strašnom liku- „Buljookoj“ koja je potom kod druge djevojčice (4,5 godina) izazvala strah.
S obzirom da strah od „Buljooke“ kod druge djevojčice nije popuštao odgojiteljica joj je predložila da ju nacrta i podere papir, odnosno uništi svoj strah. Potom je upitala djevojčicu što bi htjela učiniti s poderanim crtežom?! Djevojčica je u toj situaciji poželjela crtež baciti u zahodsku školjku i pustiti vodu. Da li je strah potom nestao? NE! Ali djevojčica je dobila priliku za prevladavanje svog straha.
Također, možete pokušati prevladati strah „Igroterapijom“. Dijete igrajući ulogu pobjeđuje svoj strah. Npr. dijete preuzima ulogu vile koja prvo strahuje od „Buljooke“ a potom ju pobjeđuje- tjera svojim čarobnim štapićem. Kroz ovu igru dijete dobiva stvarnu priliku da pobijedi svoje strahove. Postoji mogućnost da prvi pokušaji prevladavanja straha završe neuspjehom, ali to nikako nije razlog za odustajanje ili odbacivanje metode. Svako dijete je individua za sebe te je moguće da će trebati više vremena da bi „napredovalo“. Važno je poštovati individualni tempo svakog pojedinog djeteta i pohvaliti i najmanji pokušaj borbe sa strahom. Jamstvo uspjeha u borbi s dječjim strahovima jest dobrovoljna i zainteresirana suradnja!
Napisala:
Ivona Pavlić, odgojiteljica
