Obitelj je vrlo važna zajednica u životu svakog od nas, a posebno u životu djeteta jer o njenom utjecaju ovisi zdrav i kvalitetan djetetov razvoj ali i mnogobrojni stavovi koje će dijete razviti o svijetu oko sebe te o samom sebi.
Iako na dijete kroz odrastanje utjecaj imaju i vršnjaci te okolina u vrtiću i školi, uloga obitelji je ipak najvažnija jer nam ona treba ostati prisutna tokom čitavog života.
Roditeljska uloga je najvažnija na svijetu, no za nju ne postoji tečaj ni obrazovanje. Ponekad je zahtjevno u današnjem suvremenom svijetu prepunom izazova koje nam život pruža (predugo radno vrijeme roditelja, nekontroliran utjecaj medija i tehnologije na djecu i sl. ) provesti kvalitetno vrijeme s djetetom, tj. podučiti ga da na ispravan način formira svoje stavove, razvija socijalne odnose te svoje osobne potencijale.
Dakle, zaključili smo da je obitelj temelj za razvoj djetetove cjelokupne ličnosti. A sada se postavlja pitanje, na koji način u moderno doba biti kvalitetan roditelj?
Mislim da je prije svega važnoda obitelj, u kojoj god mjeri je to moguće, provede ZAJEDNIČKO VRIJEME.
To se odnosi na zajedničke objede tokom dana, na izlete i bilo kakve aktivnosti u kojima može sudjelovati cijela obitelj.
Poželjno je djeci zadavati i određene zadatke u kućanskim poslovima u okviru njihovih mogućnosti ( o tome sam konkretnije govorila u članku „ Djeca uče i kod kuće“ ), jer na taj način oni osjećaju važnost svoje uloge u obitelji, odnosno osjećaju da je važan i njihov doprinos te razvijaju osjećaj pripadnosti obiteljskoj zajednici.
Na taj način se razvija dječje samopouzdanje te ih se od ranih dana uči kako biti samostalan i odgovoran.
Kada govorimo o odgovornosti, velika odgovornost roditelja leži u sposobnosti da nauči biti DOSLJEDAN u svojim postupcima prema djetetu ,npr. ako ste se dogovorili s djetetom da može gledati crtiće sat vremena prije odlaska na spavanje, ne dopustiti mu drugi put gledanje tri sata jer vi imate nekih drugih obaveza – na taj način šaljete kontradiktornu poruku.
Roditelj ima pravo stavljati određene zahtjeve i „ pravila ponašanja“ pred svoje dijete, ali je isto tako izuzetno važno poslušati dijete i pružiti mu određenu slobodu u izboru.
Dakle, važno je biti dosljedan i strpljiv ali i razviti međusoban osjećaj povjerenja s djetetom pružajući mu i slobodu u nekim njegovim izborima. Smatram da ponekad treba dijete i pustiti da pogriješi, jer je učenje putem pokušaja i pogrešaka vrlo produktivno.
Nadalje, ako dijete nešto „pogrešno napravi“ ( prolije juhu ulijevajući je u tanjur, obuje cipele na krivu stranu) nikad ga ne treba „ kuditi“ nego uvijek pohvaliti za dobar pokušaj – to će mu biti poticaj da u budućnosti bude bolji.
U konačnici, recepta za idealnog roditelja i odgoj nema, ali ono što vas zasigurno može voditi u svemu tome je, a što drugo nego – LJUBAV PREMA DJETETU.
Ana Štokić, odgojiteljica
